Hvala Allahu, dž.š., salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku Muhamedu, s.a.v.s.
Draga braćo!
Sutra, ako Bog da, ulazimo u mjesec redžeb, pa je danas prilika da progovorimo koju rečenicu u ovom značajnom mjesecu.
U suri Et-Tevbe, 36. ajet Allah, dž.š., kaže:
„Kako je Bog propisao onda kad je nebesa i Zemlju stvarao, računanje vremena kod Boga temelji se na 12 mjeseci, od kojih su četiri sveta. To je ona prava i vjerodostojna vjera, i zato nemojte u njima nad sobom nasilje činiti, ali se protiv višebožaca svugdje i bez prestanka borite, kao što se oni protiv vas svugdje i bez prestanka bore, i znajte da je Bog s onima koji se čuvaju.“
Mjesec redžeb je jedan od ova četiri mjeseca o kojima se ovdje govori. To je mjesec koji zajedno sa ostala tri mjeseca, zu-l-ka'de, zu-l-hidže i muharrem, spada u odabrane mjesece, ešhuri hurum.
U zbirkama hadisa navode se vjerodostojne predaje o tome da je Poslanik, s.a.v.s., u redžebu postio toliko da su njegovi bliski drugovi, ashabi, pomišljali da neće prekidati post.
Povećavajući ibadet u redžebu i njegujući tradiciju posta u mjesecima koji prethode ramazanu kod nas je uvijek bilo, a i danas ima ljudi, koji praktiziraju da u potpunosti poste takozvane učajluke, tri mjeseca zaredom: redžeb, ša'ban i ramazan.
Dvije mubarek noći krase ovaj odabrani mjesec: Lejletu-l-regaib i Lejletu-l-miradž. Kaže se da je hazreti Amina, majka Božijeg Miljenika, upravo u noći Lejletu-l-regaib, osjetila da je zanijela Poslanika, s.a.v.s., i ta mubarek noć pada uoči prvog petka u mjesecu redžebu. Druga mubarek noć ovoga mjeseca je Lejletu-l-miradž koja pada dvadeset i sedmu noć mjeseca redžeba. U toj blagoslovljenoj noći Muhammed, a.s., je prenesen od Časnog Hrama u Mekki do džamije El-Aksa u Jerusalemu, a potom uzdignut do Sidretu-l-muntehaa ili još bliže Svemogućem. Poslanik, s. a. v. s., na miradžu se susreo s nekim poslanicima, a razgovarao je i sa Svemogućim Bogom. Na miradžu su objavljena posljednja dva ajeta sure El-Bekare, naređeno je pet dnevnih namaza, a kao najljepša, trajna uspomena i neizbrisiv pečat razgovora vođenog na miradžu u svakom namazu se na sjedenju (tešehhudu) uči ettehijjatu. Vjerovjesnik je, dakle, prvo prenesen vodoravno iz Meke u Jerusalem prije nego je napravio svoje okomito uznesenje, odnosno, putovanje kroz nebesa prema svome Gospodaru.
Redžeb je mjesec iznimnog Božijeg rahmeta i bereketa čiji plodovi potpuno sazrijevaju u mjesecu ramazanu. U redžebu se musliman posvećuje temeljitom samopropitivanju i pripremi za svoj osobni miradž, odnosno, uzdignuće dragom Bogu namazom,
postom, dobrovoljnim ibadetima i dobrim djelima koji će u ramazanu doživjeti sam zenit duhovne punine.
Redžeb nas podsjeća da put muslimana sadrži puno odricanja, samosavladavanja, neumornog ulaganja truda i stalne žrtve, a sve s ciljem da nas Milostivi primi u okrilje Svoje neizmjerne milosti.
“Ima ljudi koji založe sebe u nastojanju da steknu Božije zadovoljstvo, a Bog je blag prema Svojim robovima.“ (El-Bekare, 207)
Jednom prilikom Muhammed, a.s, je rekao Ebu Seidu el-Hudriju, r.a.: ,,O Ebu Seide, ko bude zadovoljan Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhamedom kao poslanikom, obavezan mu je Džennet.”
Muhamed, a.s., je još rekao: ,,Nema nijednog muslimana koji, kada osvane i omrkne, kaže: zadovoljan sam Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhamedom kao poslanikom, a da mu Allah, dželle šanuhu, na Sudnjem danu, neće dati ono čime će biti zadovoljan.“
A današnju hutbu završavamo dovom koju je Poslanik, a.s., imao običaj učiti kad bi se prikučio mjesec redžeb:
Allahumme barik lena fi redžebe, ve ša’bane, ve belligna Ramadan!
(Allahu, učini nas blagoslovljenim u redžebu i šabanu i upiši nas u one koji će dočekati ramazan!)
Amin, ja Rabbe-l-alemin!
Idriz-ef. Karaman, Malmö, 12.02.2021.